Stajališta i kolumne

dr. sc. Petra Blažić, Filozofski fakultet Zagreb • 4. srpnja 2026. • 8 min čitanja

U raspravi o budućnosti novinarstva prevladavaju dvije dijametralno suprotstavljene naracije. Prema prvoj, novinarstvo je na umoru: fragmentirane pažnje, erodiranog povjerenja i nesigurnog financijskog modela. Prema drugoj, novinarstvo prolazi bolnu ali neophodnu tranziciju prema decentraliziranom, participativnom modelu koji će u konačnici biti zdraviji od monopola masovnih medija 20. stoljeća.

Ni jedna ni druga naracija nije u potpunosti točna. Ili, preciznije – obje su djelomično točne i obje propuštaju esencijalni uvid: autoritativno novinarstvo nije nestalo, ono se premjestilo.

Arhitektura povjerenja

U eri kada svatko može objaviti što želi, sposobnost verificiranja, kontekstualiziranja i odgovornog interpretiranja informacija nije izgubila na vrijednosti – ona je postala rijetka roba. Istraživanja konzistentno pokazuju da korisnici digitalnih medija, bez obzira na retoričko nepovjerenje prema medijima u apstraktnom smislu, u konkretnim situacijama traženja informacija od povjerenja sistematično odabiru izvore koji imaju dugotrajnu reputaciju pouzdanosti.

Što znači autoritet u digitalnom ekosustavu?

Digitalni ekosustav nije ukinuo hijerarhiju izvora – on je multiplicirao kriterije po kojima se ona uspostavlja. Uredničko ime, institucijska affiliacija, citiranost u akademskim radovima, dosljednost u ispravljanju grešaka – sve su to mehanizmi izgradnje autoriteta koji su u digitalnom prostoru možda čak i transparentniji nego što su bili u eri tiskanih medija.

Ono što se nedvojbeno promijenilo jest monopol. Novinarstvo više ne može računati na to da će čitatelj doći do njega samo zato što ne postoji alternativa. Mora zaslužiti pažnju svaki put iznova.

Ostale kolumne